O mehanizmima obrane

September 7, 2025

Zamisli scenu:
Sjediš na kavi s prijateljem. On te pita kako si. Smiješiš se i kažeš: “Ma dobro, znaš mene…” – iako si neprospavanu noć proveo/la razmišljajući o poslu. Dok pričaš, kreneš u široke teme o vremenu i politici, jer je lakše nego reći: “Umorna sam.” (defleksija). Kad se on požali na svog šefa, osjetiš kako ti raste ljutnja – ali umjesto da kažeš što misliš o svom, počneš kritizirati sebe jer “nisi dovoljno dobar radnik” (retrofleksija). U isto vrijeme, u glavi ti zvoni rečenica tvoje majke: “Pristojna djeca ne proturječe” – pa šutiš i klimaš glavom (introjekt). A onda, kad ti se javi osjećaj da ste ti i prijatelj potpuno jedno, bez razlike gdje počinješ ti, a gdje on (konfluencija), osjetiš i malu distancu: da nisi zapravo prisutan/a, da tijelo i misli ne prate trenutak (desenzitizacija).

Ovo nije neobično. Svi mi koristimo mehanizme obrane. Oni su dio naše psihološke “opreme za preživljavanje” – razvili su se jer su nam jednom bili potrebni. Bili su način da se zaštitimo od boli, srama, odbacivanja. Problem nastaje kada oni postanu automatizam, a ne svjesni izbor.

Gestalt terapija nudi posebnu perspektivu na mehanizme obrane: ne gleda ih samo kao “krivce” zašto ne uspijevamo, nego kao kreativne pokušaje da se prilagodimo. U određenim situacijama, mehanizmi obrane mogu biti spas – na primjer, kad se desenzitiziramo u traumatskom događaju jer bi osjećaji bili nepodnošljivi. No u svakodnevnim odnosima isti taj mehanizam nas udaljava od života, od drugih i od sebe.

Da to malo konkretiziramo, evo kako neki od njih izgleda u praksi:

Desenzitizacija – otupljivanje prema vlastitim osjećajima ili tjelesnim signalima. Primjerice, osoba zanemaruje umor ili glad jer “mora sve stići”, a tijelo šalje jasne signale da je potrebno usporiti.

Defleksija – izbjegavanje direktnog kontakta ili izražavanja osjećaja. Umjesto da kažeš što osjećaš, preusmjeravaš razgovor na apstraktne teme ili se smiješiš da prikriješ nelagodu.

Introjekcija – prihvaćanje uvjerenja ili pravila iz okoline bez propitivanja. Primjer: “Moram imati djecu jer svi oko mene to očekuju”, iako to nije tvoja autentična želja.

Projekcija – pripisivanje vlastitih emocija drugima. Primjer: vidiš kolegu koji je tužan i pomisliš “on je uvijek tužan”, a zapravo se prepoznaješ u njegovoj tugi.

Retrofleksija – kada ljutnju ili želju usmjeravaš prema sebi umjesto prema drugima. Na primjer, ljutiš se na partnera, ali kritiziraš sebe.

Konfluencija – spajanje sa drugima do te mjere da gubiš vlastiti stav. Slažeš se sa svime što drugi kažu, zanemarujući vlastite misli i potrebe.

Egotizam – prevelika introspektivna kontrola nad sobom da bi se izbjegla pogreška ili neugoda. Na primjer, dok pokušavaš izraziti emociju prema partneru, toliko razmišljaš o tome kako bi tvoja reakcija mogla biti percipirana ili krivo shvaćena, da uopće ne pokažeš osjećaj, iako bi spontan izraz bio autentičan i povezao vas dvoje.

Prepoznavanje ovih obrazaca je prvi korak. Kada osvijestiš kada i kako koristiš mehanizme obrane, možeš početi birati:

  • Što ti šteti, a što ti pomaže? 
  • Što te udaljava od drugih?
  • Što ti omogućuje da se zaštitiš i očuvaš energiju?

Svjesnost ti daje prostor za izbor. Možeš odlučiti kada ćeš koristiti mehanizam obrane kao kreativan alat, a kada ćeš ga zamijeniti svjesnom reakcijom koja te povezuje s tvojim osjećajima i drugima. Na taj način ne samo da štitiš sebe, nego i gradiš autentične odnose i kvalitetnije iskustvo života.

Istraži sve o čemu pišem...

Unutarnji kritičar: onaj glas koji te stalno procjenjuje

Unutarnji kritičar: onaj glas koji te stalno procjenjuje

Znaš onaj glas koji se javi baš kad kreneš u nešto novo?„Tko si ti da to radiš?“, „Nisi dovoljno dobra.“, „Nemoj da se sramotiš.“Ponekad ga čuješ tiho, u pozadini, a ponekad je glasan, preplavljujući, i tjera te da odustaneš i prije nego što pokušaš. Taj glas — to je...

Zdrava ljutnja i kako ju prepoznati?

Zdrava ljutnja i kako ju prepoznati?

Možda ti je poznato ono: „Nemoj se ljutiti, nije lijepo.“ ili „Ako pokažeš ljutnju, nitko te neće voljeti.“ Odrastajući uz takve poruke, mnogi od nas naučili su skrivati svoju ljutnju, gutati ju i uvjeravati sebe da „nije vrijedno“ reagirati. Drugi su pak otkrili da...

O usamljenosti –  kad me ne vide i ne razumiju

O usamljenosti – kad me ne vide i ne razumiju

Usamljenost nije samo tišina sobe kada se vratiš doma nakon posla. Nije ni samo to da nemaš s kim otići na kavu. Usamljenost je prije svega unutarnji osjećaj – trenutak kad shvatiš da si nevidljiv čak i onda kada sjediš za stolom punim ljudi. To je stanje u kojem je...

Važni dani, prazna mjesta: priča o tuzi i sjećanjima

Važni dani, prazna mjesta: priča o tuzi i sjećanjima

Božić. Svi oko mene u žurbi, kupuju poklone, dogovaraju ručkove, spremaju ukrase. A ja stojim pred kutijom s božićnim kuglicama i shvaćam da je ovo prvi Božić bez nje. Ruke mi drhte, kuglica mi skoro isklizne. Tada sam osjetila – tišina može biti glasnija od bilo...

Živim li život po svojoj mjeri ili život koji mi je nametnulo društvo?

Živim li život po svojoj mjeri ili život koji mi je nametnulo društvo?

Možda si već uhvatio/la sebe kako se pitaš: Živim li život koji sam zaista odabrao/la ili onaj koji se od mene očekuje? To pitanje najčešće ne dođe odjednom. Pojavi se u tihim trenucima, dok vraćaš ključ u bravu stana nakon posla. Dok listaš tuđe živote na društvenim...

Privacy Overview

This website uses cookies so that we can provide you with the best user experience possible. Cookie information is stored in your browser and performs functions such as recognising you when you return to our website and helping our team to understand which sections of the website you find most interesting and useful.