Znaš onaj glas koji se javi baš kad kreneš u nešto novo?
„Tko si ti da to radiš?“, „Nisi dovoljno dobra.“, „Nemoj da se sramotiš.“
Ponekad ga čuješ tiho, u pozadini, a ponekad je glasan, preplavljujući, i tjera te da odustaneš i prije nego što pokušaš. Taj glas — to je tvoj unutarnji kritičar.

Zašto baš ova tema?

Zato što gotovo svaka žena koju poznajem, bilo u prijateljskom razgovoru, na poslu ili kroz priče u mojoj okolini, nosi taj glas u sebi. On se javlja kad trebaš izraziti mišljenje na sastanku, kad dobiješ kompliment, kad odlučiš uzeti pauzu. Jedna prijateljica je rekla: „Uvijek prvo pomislim što nisam napravila, umjesto da primijetim koliko jesam.“, dok je druga rekla: „Bojim se da sam previše. Previše glasna, previše emotivna, previše svoja.“ A možda si ti ona koja misli da nije dovoljno — hrabra, pametna, lijepa, vrijedna. Unutarnji kritičar ne nastaje slučajno. On ima priču. I to tvoju.

Kako nastaje unutarnji kritičar

Kritičar se oblikuje kroz iskustva, poruke i odnose koje si imala od najranijih dana. Ako si često čula „nemoj plakati“, „ne pravi dramu“, „budi skromna“, „moraš biti najbolja“ — naučila si da je ljubav povezana s time da budeš određena vrsta dobra. Tvoj unutarnji svijet tada stvara glas koji te pokušava zaštititi od ponovnog odbacivanja (od roditelja i/ili okoline). Kad odrasteš, taj glas postaje tvoj „unutarnji nadglednik“ — ne da bi te mučio, nego da bi te čuvao od neugode, srama, neuspjeha. Problem je što taj glas ne zna da više nisi dijete. Ne zna da sada možeš podnijeti da pogriješiš, da se ne svidiš svima, da te netko ne razumije. Zato i dalje reagira istim starim rečenicama — iako si danas sposobna, odrasla i imaš resurse koje tada nisi imala.

Kako se unutarnji kritičar pojavljuje danas

Možda osjetiš njegovu prisutnost kad preispituješ svaku odluku. Kad napišeš mail i brišeš rečenicu tri puta. Kad stojiš ispred ogledala i tražiš „ono što ne valja“. Kad dobiješ pohvalu, ali je odmah umanjiš: „Ma to nije ništa.“ Kritičar voli sigurnost, kontrolu, poznato. On ne voli rizik, promjenu, spontanost — jer se tamo skriva mogućnost boli. Međutim, koliko god te sputava, tvoj kritičar nije tvoj neprijatelj. On je zapravo tvoj unutarnji čuvar. Samo je zapeo u vremenu.

Što kaže Gestalt terapija?

U gestalt terapiji ne borimo se protiv kritičara — učimo ga upoznati. Promatramo ga kao dio koji ima svrhu, ali mu nedostaje ažuriranje. Kroz terapijski proces pokušavamo razumjeti što taj glas zapravo pokušava učiniti za tebe. Vrlo često, iza kritičara stoji tvoje unutarnje dijete — onaj dio tebe koji je nekada bio posramljen, povrijeđen, preplašen. U gestaltu radimo na tome da se ponovno povežeš s tim djetetom: da mu dozvoliš da kaže što nije moglo tada, da mu daš glas, nježnost i prostor koji nikad nije imalo. Ponekad to činimo kroz tehniku praznog stolca — gdje simbolično razgovaraš s tim dijelom sebe, a ponekad kroz igru uloga — gdje postaješ taj glas koji te kritizira i pokušavaš čuti što ti zapravo govori. U tom dijalogu se događa iscjeljenje: shvaćaš da kritičar nije tu da te uništi, već da te sačuva. A kad odrasli dio tebe preuzme vodstvo, taj glas može postati blaži, mekši, realniji.

Kako mu možeš prići drugačije?

1. Primijeti kad se pojavi. Zastani. Udahni. Umjesto da odmah vjeruješ tom glasu, pitaj se: „Čega me pokušava zaštititi?“
2. Zapiši njegove rečenice. Na papir. Crno na bijelo. Kad ih vidiš izvan glave, postanu manje stvarne.
3. Odgovori mu iz odraslog dijela sebe. Onog dijela koji zna koliko si prošla, koliko si već izdržala.
4. Vježbaj samosuosjećanje. Kad se uhvatiš u kritici, reci sebi: „Mogu biti u procesu. Ne moram biti savršena.“

I za kraj

Unutarnji kritičar ne nestaje — ali možeš naučiti živjeti s njim drugačije. Možeš ga upoznati, razumjeti, čuti — i onda odlučiti koliko će glasno govoriti. Jer ti danas imaš moć koju nisi imala onda: možeš izabrati kako ćeš razgovarati sama sa sobom.

Želiš krenuti dublje?

Ako prepoznaješ da te tvoj unutarnji kritičar često zadrži na mjestu, pozivam te da istražimo to zajedno. Kroz gestalt pristup možeš naučiti čuti sebe bez osuđivanja — i dati onom djetetu u sebi glas koji je dugo bio utišan.
Piši mi ili se prijavi na newsletter Pričamo — prvi korak prema mekšem, podržavajućem unutarnjem dijalogu.